Kako je za subotu bilo najavljeno lijepo vrijeme, a nismo otisle s ostatkom ekipe na Kivaja rafting, nas cetiri (Samra, Irma - u daljem tekstu Tahmiscija, Sumeja i ja) se odlucismo da je iskoristimo na drugi nacin.
U ruksak vodu, fast energy, sendvic, snickers, dobru volju i pedale pod noge. Cilj nase biciklisticke ture bio je srednjovjekovni Curia Bani (Banski dvor) odnosno danasnja Kraljeva Sutjeska.
Krenemo oko 10h iz Kluba. Uvorici – Smrsnica – Bistrani, cesta se pruzila, a nama se ne zuri. Nego onako lagano, praveci pauze gdje nam se prohtije. Jutro je osvanulo naoblaceno, ali smo se ubrzo oslobadjali viska odjece, jer je sunce promolilo nos. Izgleda da cemo i boje dobiti :)
Tahmiscija je davao ritam, Sumeja je prestizala te vidno u boljoj kondiciji cekala na vrhu brda, dok smo mi “pedaljali” nogama. Skoro svako selo je imalo svoju ‘hair vodu’, konja ili kravu na ispasi; mjestani su obradjivali njive, djeca skakutala uokolo. Upitavsi mjestanku “Kako ste?”, uslijedio je odgovor “Dobro je, kako ste vi djevojke i momci?”. Ostadosmo u cudu ?!? (A ko je momak medju nama ? )
Prije nego smo stigli u Brezane, makadam, nizbrdo… :) A suma nas obgrlila. Zelenilo je plijenilo oci i dusu. Cvrkut ptica je bio jedini zvuk. Suvisna je bila svaka rijec jer bi narusila taj sklad. Ne mogavsi odoljeti sumu rijeke (bit ce da je donji tok Trstionice) i zeludca, “uparkiramo se” na samoj obali. Mnjam, mnjam… sendvici od domaceg crnog hljeba, moze i cips, pa jos energyork (izum nepusaca i pusaca u sportskom duhu ;) Ta kombinacija je kod Samre probudila zelju za rijecnim biciklizmom (djaba, vidi se da joj je voda u krvi!). Skinula je carape i uhvativsi zalet, zapedaljala Trstionicom. Tahmiscija je naravno imala spremam aparat nakon cega je nastao simpa clip. Nastavili smo prema Haljinicima, gdje smo namjeravali svratiti u second hand. Proculo se da ima raznorazne sportske robe, neko je i solidan bajk pronasao. Nije nam se posrecilo: “Radimo od ponedjeljka”.
Nema veze, idemo dalje… Usput znak ‘Radovi na cesti’, kad Vi-Net vrsi radove i poznata lica pozdravljaju. “Brkin ducan”, prisjecam se svog prvog posjeta K.Sutjesci i ekipe s faksa, statue Kraljice Katarine koje vise nema na onom mjestu. Sijedi cica pije pivo iz staklene boce nedaleko (garant je povratna) i kazuje da je Kraljica ‘poletjela’ u vodu, ali su je uspjeli sacuvati te je vjerovatno negdje kod samostana. Razmisljam da to nije bio pokusaj suicida? Recesija, pa svinjska gripa, alkohol, droge, karcinomi, mozda je i Kraljici bilo svega preko glave…ali opet, borac je ona veliki. Velika majka, supruga i zena.
“Kada joj je Pavka zaklopila oci, te oci sto su vidjele toliko zla i ucinile toliko dobra, rekla je jednostavno:
- Nekoc su u Bosni za nju govorili da je dobra vila, a oduvijek je bila svetica…”

(Katarina, Dubravko Horvatic, Maglaj 1983.)

I bi tako. Statua Kraljice se nalazi iza samostana, dostojanstvena; iscekujuci kad ce biti postavljena ispred ulaza u samostan, gdje joj i jest mjesto. Kako se za posjet treba naknadno najaviti ostali smo ovaj put uskraceni, tamam da imamo razlog ponovo doci (heh, kao da je nama potreban razlog :)

U povratku, put nas vodi pored Zute vjetrenjace. Ne pise hair voda, ali jasta vec je hair. I nekako mi odma’ misao o Don Kihotu prodje glavom. Brdo jedno, pa drugo… pa okuka iza koje je jos jedno… vec smo poceli pjesmice sklapati na taj racun, dok Sumeja mrmlja i ne prestize vise ;)
Skretanje desno – za Begica luku, mjestani govore prodjete pored skole i samo pravo, nigdje uz brdo…to nam treba :) Spust, makadam…neko je bez kocnica, neko bez amortizera, a nekom prijeti otpadanje pedale… Dobra volja je jos uvijek tu, sto je najvaznije :)
Izasli smo na cestu, evo Gracanice…Tahmiscija se dala u preticanje.. I pretice, jos malo pa je prva, ali ne… pedala je otpala. Tahmaze, drzi se svog nadimka ;) Sreca pa smo u Gracanici, pa imamo nesto i od alata. Onda Daletova okrepljujuca pita od tikve, sok od zare iliti koprive i kao slag na tortu, kafa :)

Biti blizu kuce nekad zna predstavljati nepremostivu daljinu, ali mozemo mi to.
U Klubu smo oko 19h, nasi jos nisu s Krivaje. Tusiranje…mmmm. Lagano koracam kuci niz carsiju. Subota je vece, zamor, sjaj ‘vecernjih toaleta’, skripa kocnica, svjetla auta… u meni neki mir. Neka tako ostane.


P.s. sutrasnji dan nije odavao nikakve posljedice… bit ce da smo u kondiciji ;)